[color=pink]Uspomene i sjecanje me najvise jebu[/color]

      Vrucina na Floridi i uragani me pravo jebu. Na plaze ne idem vec
      godinama. Od kad su zabranili pusenje u restoranima, jedem
      samo kuci. Jebe me sto ne mogu pusiti gdje ja hocu, a jebu me i
      cigare od kojih sve teze disem.
      Jebe me americka unutrasnja i  vanjska politika. Jebu me americki
      predsjednik i svi oko njega i do njega. Jebu me visoki porezi, skup
      benzin i slab odnos dolara prema euru. Jebu me crnci, Spanci,
      Meksikanci, Kubanci, njihov jezik, njihova muzika. Jebe me i to
      sto vise ne mogu slusati ni nasu muziku.
      Jebe me americka televizija, americki filmovi, a jebu me i nasi novi
      filmovi koji su svi kao, ono, poucni. Kad mi je tesko i kad mi se
      skupi, idem trosit pare – kupovat’. Tako se ovdje prazni. Jebe me to
      sto ne znam drugaciji nacin da se ispraznim, osim da kupujem.
      Jebe  me sto vise ne pisem i sto nemam motiva. Jebe me sto
      osjecam da sam postao glup i sto mislim da prije nisam bio.
      Mozda me to najvise  jebe. Svoj stav vise nemam. Izvlacim iz
      sjecanja ono sto mi odgovara pa pravim neke teze i zakljucke.

      Jebe me rat u Bosni. Jebu me price iz tog rata. Jebu me Srbi,
      Hrvati I Muslimani, oni sadasnji i prosli. Jebu me price o herojima,
      lopovima i politicarima iz tog rata. Jebe me rat, a sad me jebe i
      mir. Jebe me sto nista nije kao prije, sto ni ja nisam kao prije, sto
      mi nismo kao prije i jebe me to nije.

      Buducnost, sadasnjost i proslost me opako jebu. Gdje cu biti za
      godinu ili 5, pojma nemam. Jebe me sto ne znam gdje bi. Jebe me
      sto mi se ne ide nazad u Bosnu i sto mi se ovde ne ostaje. Jebu
      me obziri prema sebi i prema drugima. Sadasnjost me razvaljuje,
      pomijesana sa prosloscu, a ova buducnost ceka iza coska da
       prevagne.
 

      Prije neki dan sam uselio u novu kucu. Na silu priveo dvojicu da mi
      u lice kazu kako im se kuca svidja. U novoj kuci imam i novi broj
      telefona. Dosad me jos niko nije zvao, ali sigurno hoce. Nemaju
      ljudi vremena i para. Zovu me oni kojima broj nisam ni javio. Kazu:
      ovo je vas sretan dan, hocete li novu kreditnu karticu? Kako samo
      znaju moj broj, a nisam im javio? Jebu me ovi sto sve znaju, pa i
      telefone.
      Jebe me tehnika. Novi TV ne kupujem. Koristim ovaj star 10
      godina. Sumnjam da sad svaki u sebi ima kameru.
      Jebe me spijuniranje svega sto se krece i zivi, a tek da misli…
      Doduse jebu me i veliki racuni za telefon. To dok sam svima javio.
      Poslije opet izgube ljudi broj kad ga zapisu na komadic papira.
      Jebe me i to sto svakom Amerikancu moram objasnjavati da su
      kod nas bolnice i skole bile besplatne i da su nam komarci k'o
      njihovi, a ne veliki k'o rode.

      Jebe me sto mi ne vjeruju kad im pricam o uspomenama. Toliko
      su lijepe da je u njih i tesko povjerovati.
      Jebe me i to sto me zovu dijaspora ili dijareja i dijaliza, ne znam
      vise ni sam. Jebe me nesvjesna laz i svjesna istina. Jebu me bivsi
      gradjani i sadasnji papci. Jebu me njihove zivotne price i istorije.
      Jebe me prostor bivse Jugoslavije sa kojih su ti dosli. Jebu me i
      zemlje koje su nastale na tom prostoru. Jebe me i ujedinjena
      Evropa. Jebe me Njemacka bez marke i Italija bez lire i Ponte
      Rosa. Jebu me i Rumunija i Bugarska koje ce uskoro u tu
      Evropu. Jebe me Prag sa svim nasim izbjeglicama u njemu. Jebe
      me sto Madjarska i dalje nema mora.

      Jebu me i americki beskucnici, koje tinejdjeri ubijaju svakodnevno
      k'o kerove po ulici. Jebe me i americko pravosudje, gdje ima prava
      samo onoliko koliko ima para. Jebe me i to sto me stalno pozivaju
      u porotu, jer nemaju nikog ili gotovo nikog ko nije bio osudjivan, pa
      ih se jebe sto i ne govorim engleski. Jebe me sto nema Boema.
      Jebu me i rap i dzez i bluz. Narkomani svih vrsta me pravo jebu.
      Jebu me i njihovi doktori, koji ce ti do kraja zivota drzat’ gips na
      slomljenoj ruci, samo da bi ti naplacivali slijedecih 100 godina.
      Jebe me americki lazni moral i sto k'o covjek ne mogu vidjet’
      zenske gole sise na televiziji. Jebe me sto moram stalno gledati
      kako neki pilama sijeku drugima glave. Jebe me ta pila i te sise,
      svejedno je. Jebe me mafija jer je vise nema. Sad su to bankari i
      poslovni ljudi u  odijelima sa laptopima u ruci, a ne sa pistoljima.
      Jeb'o Ameriku bez mafije. Jebu me izbjeglice svih boja i vrsta.
      Jebe me njihova nada i prica o Americi kao zemlji gdje mozes
      uspjeti. Rasizam me pravo jebe.
      Mrzim sve boje ljudi – od crnih do bijelih. Ja sam pravi bosanski
      rasista. Dedo mi je takodje bio rasista. Rasizam je nasljedan, a i
      to me jebe. Jebe me prica o nasim kamiondzijama sto mlate lovu i
      pisaju u boce od gatorada. Jebe me i prica o jednom nasem sto je
      bez prekida radio 72 sata pa onda pao u nesvijest.
      Jebu me ovi nasi sto hodaju u trenerkama i sto voze Ford
      Mustange. Jebu me i njihovi roditelji, sto ih ovdje obilaze iz Bosne i
      imaju vize na 6 mjeseci, a svi se vrate nakon mjesec ili dva. Jebu
      me bosanska djeca sto izmedju sebe pricaju engleski, bez
      akcenta.

      To sto sam ja volio Selimovica me pravo jebe kao i to sto znam
      napamet puno toga sto je on napisao.
      Ali, sta mi vrijedi.